Spore vijesti u svijetu brzih vijesti

U svome ste govoru napravili razliku između “vijesti brze hrane” i “vijesti spore hrane.” Možete li nam to pojasniti?
- U svijetu u kojima je svima potrebno sve više i više informacija, ponovno otkrivamo vrijeme, jer ga toliko trošimo saznajući novosti, ali ne znamo što se točno događa. "Vijesti brze hrane" korisne su za neke stvari – ovo se razlikovanje temelji na načinu na koji se predstavljaju činjenice, kao i na načinu na koji ih ljudi tumače. Ako želite vijesti "brze hrane", potrebno vam je nešto brzo, hitro; teme koje nisu složene, i sve to u jednome naslovu. Problem se sastoji u tome što je stvarnost složena – osobito globalna stvarnost.
Postoji napast jednakoga reagiranja na vijesti, i to vijesti "brze hrane". To je šteta za novinare, jer trpi kakvoća njihova posla, dok naslove ponekad sastavljaju drugi, a ne oni koji su vijest napisali. Novinari zaslužuju više poštovanja za svoj rad.
Mislim kako će "vijesti spore hrane" pomoći u ponovnu otkrivanju suštine novinarâ i novinarstva, jer ljudi žele znati što se događa, zbog čega se nešto događa; suštinska pitanja, dok otkrivaju kako brojni mediji nude tek "tablete" vijesti, ali ne i stvarnu suštinu onoga što se događa. Kada je riječ o Crkvi, mi trebamo nuditi vijesti "spore hrane". Nešto što je bogato vitaminima s intelektualnoga gledišta, i što ljudima pomaže razmišljati, stvarati slobodna mišljenja, raščlanjivati. Vijesti "brze hrane" mogu biti od pomoći u nekim situacijama, ali ne i kada su posrijedi vrijednosti, odnosno, teme koje zahtijevaju daleko dublju raščlambu.
Smatram kako stvarni problem novinarstva današnjice nije internet, već je to kakvoća. To je razlog radi kojega ljudi ponovno otkrivaju kakvoću preko blogova. Novinare blogovi mogu malko uznemiriti, jer se pitaju što to oni nude, a glavnina medijâ ne? Nude raščlambu, mišljenje, ne bojeći se pritom reći "ovo je jedno mišljenje." Smatram kako je činjenica što blogovi privlače tako široku pozornost pokazatelj te kakvoće, jer neki od njih nisu osobito dobro oblikovani, ali zato posjeduju kakvoću informacije.

POTRAŽNJA JAVNOSTI
Kako nudite vijesti "spore hrane", kada postojeća potražnja javnosti zahtijeva trenutačnu reakciju, odnosno, kada se pojavi sablazan, a mediji smjesta traže tiskovnu konferenciju?
- Slijedeći našu analogiju, vijesti "brze hrane" nalik su na osobu koja želi jesti svaki puta kada osjeti glad. Posljedica je toga debljanje. Vijesti "brze hrane" opterećuju um banalnim, nepotrebnim informacijama te usložnjavaju način na koji doživljavamo stvarnost, jer počinjemo misliti kako upravo te stvari zapravo predstavljaju prioritete u vijestima.
Kada dođe do sablazni, Crkva treba progovoriti, treba reagirati, i istina je kako je u tom slučaju brzina reakcije važna te se komunikacijski sustav Crkve tome treba prilagoditi. No, zajedno s tom hitrom reakcijom potrebno je osigurati i linkove na značajnije dokumente u kojima se objašnjava što Crkva čini, kako bi ljudi dobili vijesti "spore hrane". Važno je razmišljati o primateljima vijesti "spore hrane" te se moramo pobrinuti da vijesti "brze hrane", hitri naslovi, pozivaju na dublju raščlambu i potiču na primanje daljnjih informacija. Sada vam nudim vijesti "brze hrane" jer su one to što vam je u ovome trenutku potrebno, ali istovremeno govorim kako to ne ću činiti svakodnevno, niti pak stalno … sljedeći puta kada vas bude zanimala neka priča, potrudite se pronaći dublje informacije.

Mislite li možda na nešto poput novoga bloga Vatikanske informacijske službe?
- To je dobar primjer. Ili, primjerice, odgovorite na neku određenu optužbu, ali jednako tako i pružite dokumentaciju o onome što Crkva poduzimlje, broju optuženih svećenika, glavnim stvarima kojima se Crkva bavi, odnosu sa sustavom pravosuđa te suštini onoga što se događa. Odgovorite, a, ako je informacija pogrješna, to morate brzo reći te potom objasniti svoj stav, što zahtijeva dokumentaciju, odnosno, vijesti "spore hrane".
Primjerice, u slučajevima pedofilije, govorimo o žrtvama, ali ujedno govorimo i o spolnosti. Stječemo dojam kako je to društvo, koje optužuje Crkvu i neke svećenike, isto ono koje se ne obazire toliko na te stvari kada se dogode u ostalim društvenim okruženjima. Dakako, već je i jedan takav slučaj za Crkvu previše, ali je zanimljivo uvidjeti kako je mjerilo, odnosno, način na koji je informacija predstavljena, ponekad dvostruko.  

SABLAZAN KAO POUKA
Mogi bismo, dakle, reći i kako posred sablazni oko spolnoga zlostavljanja, oni koji su u Crkvi zaduženi za komunikaciju trebaju progovoriti o nauku Crkve na području spolnosti, koji upravo objašnjava zbog čega je spolno zlostavljanje tako teški grijeh?
- Jest; zbog čega su ljudi toliko uznemireni činjenicom kako su neki svećenici krivi za takva zlodjela? Jer su upoznati s naukom Crkve o spolnosti. Neprihvatljivo je da se pastir ponaša tako nemoralno. Tu je žrtva, maloljetna osoba – netko koga treba zaštititi. Ako zanemarite problem jer smatrate kako valja zaštititi dobro ime Crkve, činite prijevaru, jer dobro Crkve započinje s dobrobiti puka, budući da je svaki čovjek slika Božja. Ako komunikacije usmjerite ka održavanju dobroga ugleda, nešto nije u redu. Ne bojimo se primiti kritiku, jer nam kritičari pomažu u sagledavanju vlastitih pogrješaka.
Smatrate li kako je sablazan bila prigoda za pouku o dostojanstvu ljudske osobe, ulozi svećenika i sličnim temama?
- Jest, a također i za vidjeti kako Crkva reagira, jer je nekoliko biskupa odstupilo sa svoga položaja. Ako postoji institucija koja zaista iznalazi rješenje toga problema, onda je to Katolička Crkva. Dakako, možda smo mi, pripadnici Crkve, mogli odgovoriti i bolje – ne niječemo kako je bilo pogrješaka. Ovo je trenutak pročišćenja, prilagodbe i ponovna nuđenja uloge svećenika te smatram kako nije slučajnost što se sve odigrava u svećeničkoj godini. Sve što se događa, podsjeća nas kako su liku svećenika potrebne visoke norme ćudoređa.
CRKVEN KOMUNIKACIJSKA STRATEGIJA
Vaš je strateški prijedlog oblikovan za stručnjake za komunikaciju u okviru Crkve. Je li stvoren kao izravan odgovor na sablazan oko spolnoga zlostavljanja, ili su posrijedi načela koja su uvijek potrebna?
- Posrijedi je nešto općenito za Crkvu, jer vjerujem da će, uz Božju pomoć, sve zablazni oko spolnoga zlostavljanja proći te će Bog dati da sve žrtve prime pomoć. Smatram kako ne možemo stvarati dugoročnu strategiju na temelju privremena vida koji će proći za nekoliko mjeseci ili godinu dana. Moramo razmišljati o strateškome prijedlogu; moramo stvoriti zemljovid vrijednosti koje imaju suprotan predznak, kao i onih prisutnih u suvremenu društvu – kao što su milosrđe, dragovoljni rad, ljepota liturgije – a onda pronaći pravo vrijeme ponuditi ih, jer nije dobro ponuditi čitavu novu strategiju na temelju vrijednosti koje se protive društvu.  
Svima je poznat stav Crkve o eutanaziji, o pobačaju, i tako dalje, što stvara polemike, ali nije moguće izbjeći polemike ako imate jasnu poruku. To pomaže u stizanju poruke na cilj.
Istovremeno, smatram kako će govor o tim uvriježenim vrijednostima ljudima pomoći shvatiti kako postoji nešto više. Kada bih želio stvoriti zemljovid tih vrijednosti i načinâ na koji ih želim predstaviti, uvidjeo bih, primjerice, kako je 2011. godina dragovoljnog rada (prema Ujedinjenim Narodima), te će to biti dobra prilika predstaviti nauk i iskustva Crkve na tu temu. Jer, ako postoji institucija koja se uvelike bavi dragovoljnim radom, onda je to Crkva.

Što podrazumijevate pod strategijom?
- Kada govorim o strategiji, mislim pritom na različite elemente. Identitet predstavlja polazišnu točku: potreban vam je naročit identitet kako biste sudjelovali u javnome dijalogu, potrebno je informacije "spore hrane" hraniti dokumentacijom i zamislima. Kada nudite podatke, dokumente i činjenice, ljudi reagiraju te su kadri u svojim zajednicama stvoriti mišljenje.
Sljedeća je točka prenijeti pastoralne prioritete svoje institucije u komunikaciju, a pod tim podrazumijevam ovo: ako je prioritet neke biskupije Svjetski dan mladih, kako taj događaj prenijeti biskupiji sa stajališta komunikacije? Što znači dragovoljni rad? Kako ga ponuditi svim katoličkim školama? Puno je mogućnosti.
Treća je točka promisliti kako ponuditi elemente koji bi mogli postati zanimljiva vijest za medije.
Tu je još i priprava stručnjakâ za prebacivanje iz jednoga medija u drugi. Primjerice, u Španjolskoj je provedena studija o odnosu između trudne majke i njena djeteta te bi poruku te studije bilo moguće prenijeti u slike i zvukove.
Što će biti s Vašim prijedlogom komunikacije nakon konferencije?
- Zamisao je da 250 stručnjaka Crkve za komunikaciju iz čitavoga svijeta usvoji i prilagodi načela vlastitim prilikama, jer se one mogu vrlo razlikovati od zemlje do zemlje. Moja je zamisao da se navedeni prijedlozi upotrijebe kao okvir – svaki se pojedini stručnjak Crkve za komunikaciju može zapitati koja su načela od kojih može započeti vlastitu komunikacijsku strategiju?

Autorica: Andrea Kirk Assaf (www.zenit.org 10. svibnja 2010.)