Mi i kultura
MI I KULTURA
CRKVA I KULTURNO BLAGO
Crkva brine o umjetninama kako s vremenom ne bi pale u zaborav ili bile uništene. U današnjoj površnoj kulturi destrukcije, kada je riječ „uljudba“ moguće tek uvjetno koristiti, uljudbeno poslanje Crkve važnije je više nego li ikad kroz povijest.
Ponekad se stvaraju površne teze poput ove: „Kada bi Crkva istinski nasljedovala Krista, prodala bi svije raskošne umjetnine, imovinu i zgrade, a novac dala siromašnima.“
Odgovor:
Kada neki ljudi pomisle na Vatikan, odmah si predočavaju nešto poput bogatog kraljevstva; uključuju u tu sliku palaču u kojoj živi papa s kovčezima punim blaga na svakom ćošku, te zbirke neprocjenjivih umjetnina i artefekata. Ako tako gledamo, nije čudno zašto su neki ljudi ogorčeni onime što doživljavaju kao nepotrebno raazmetanje bogatsvom.
No, istina je sasvim drukčija. Iako se glavna zgrada naziva „vatikanskom palačom“, ona nije sagrađena kao raskošno papino prebivalište. Rezidencijalni je dio Vatikana zapravo razmjerno malen. Najveći je dio Vatikana prepušten potrebama znanosti i umjetnosti, upraavljanja poslovima Crkve te općenito upravljanja Palačom. Velik broj crkvenih i administrativnih dužnosnika živi u Vatikanu zajedno s papaom, radi čega je to mjesto više poput glavnog stožera Crkve.
Kada je, pak, riječ o impresivnoj umjetničkoj zbirci, uistinu joedoj od najljepših na svijetu, vatikan je doživljava kao „nenadomestivo blago“, ali ne u novčanom smislu. Papa nije „vlasnik“ tih umjetničkih djela te ih ne bi mogao prodati čak niti kada bi htio; o njima Sveta Stolica samo skrbi. Te umjetnine Crkvi čak niti ne donose nikakav prihod, već naprotiv, Sveta Stolica troši popriličan dio svojih sredtava kako bi ntu kolekciju održala.
Istina jest kako Sveta Stolica ima prilično ograničen proračun. Čemu onda čuvanje umjetnina? Riječ je o vjerovanju u poslanje Crkve (samo jedno od mnogih!) kao pokretača uljudbe u svijetu. Poput srednjovjekovnih redovnika koji su marljivo prepisivali drevne tekstove kako bi ih učinili dostupnima budućim naraštajima – tekstove koji bi inače bili zauvijek izgubljeni – Crkva brine o umjetninama kako s vremenom ne bi pale u zaborav ili bile uništene. U današnjoj površnoj kulturi destrukcije, kada je riječ „uljudba“ moguće tek uvjetno koristiti, uljudbeno poslanje Crkve važnije je više nego li ikad kroz povijest.
D. H.