Komentar tjedna
„DOBRO TEŽI DIJELITI SE!“
Dok sjena Kristova križa pada na naš duhovni obzor, a njegova muka sili na razmatranje i pokoru valja nam poslušati taj snažan impuls i suočiti sa teškim pitanjem: kako ovih dana, u ovakvoj zemlji Hrvatskoj svjedočimo svoje kršćanstvo?
Mir vama, dragi čitatelji, sestre i braćo, vama koji u ljubavi prema Bogu i svemu svetom i našem koračate danas ovom hrvatskom zemljom i priključujete se koloni pobjednika koja kroz povijest, svjedočeći ljubav, hrli prema svome Spasitelju. Kažemo: 'Mir vama', jer ne nemamo prikladnije riječi od ove Gospodinove, niti bolje želje koju bih vam mogli poželjeti na početku još jedne nove, a 34 miovske godine. Cilj nam je ovim pozdravom pobuditi u nama baštinjeno dostojanstvo djece Božje, osnažiti nadu i pozvati na djelatnu angažiranost. Upravo u trenucima dok korizmeni pepeo sipi s naših glava i do zadnjeg kutka zemlje odzvanja: "Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti!" nema prikladnijeg časa od ovog da se napokon svatko od nas, ponaosob i obiteljski, zamisli nad svojom sudbinom. Kada kažemo 'zamisli nad svojom sudbinom', ne pozivamo na očajavanje ili tugu, nego mislimo na to da odmah, iz ovih stopa, sakramentom sv. ispovijedi svatko Božji očisti svoju dušu, vrati osmijeh na lice i pokuša dijeliti od Stvoritelja darovana duhovna i materijalna dobra s drugima. U tom kontekstu poticajno zvuče riječi velikog Sv. Tome Akvinskog kada očinski savjetuje: "'bonum est difusivum sui - dobro teži dijeliti se!“ Što je dobro više zajedničko, toliko je više i vlastito: moje - tvoje - naše. To je unutrašnja zakonitost opstanka u dobru, u istini i ljubavi. Ako čovjek zna tu zakonitost prihvatiti i slijediti, njegov opstanak uistinu postaje 'nesebični dar'. Zato, dok sjena Kristova križa pada na naš duhovni obzor, a njegova muka sili na razmatranje i pokoru valja nam poslušati taj snažan impuls i suočiti sa teškim pitanjem: kako ovih dana, u ovakvoj zemlji Hrvatskoj svjedočimo svoje kršćanstvo?
I ne bi bilo dobro i produktivno odmah sektaški prstom uprijeti u sva zla ovog svijeta kako se to već uobičajilo u katoličkom tisku. Mi znamo i osjećamo da zlo i njegovi činovnici svoje rade, ali to nije razlog za našu apatiju i beživotnost. Svijet, takav kakav jest, upravo nam mora biti poticaj da se osobno žurno obratimo, te uz duboku poniznost donosimo autentičnu Kristovu ljubav i život svome okruženju. Činjenice nisu blistave: hrvatski i svi drugi kršćani su ovog povijesnog časa čvrsto prikovani za tvrdu zemlju i čini se, sami su u svom zemaljskom Getsemaniju. Ipak, Krist nas je poučio kako sve to ima svoj smisao, pa, unatoč opasnostima koje su velike i pogibeljne, valja vjernicima ovu grozu iskoristiti kao milost i šansu za novi početak jače i angažiranije vjere. Ako svijet pada u beščašće, a njegove lažne veličine pokazuju svoje pravo, nedozrelo i jadno stanje u kojem normalan čovjek više ne može gledati sigurnost i utočište nazire se jasna poruka: samo Bog je vječan i istinit, i samo on može smislom ispuniti naše dane. Milost nas i u ove dane zove, ali valja u to povjerovati i u njoj se zaustaviti, svratiti se u dušu i ponizno stati pred Propetog Gospodina i njegovu žalosnu Majku.
U vremenu smo kada je naš Spasitelj iskazao savršenu ljubav prema ljudskom rodu svojom Presvetom mukom i ustanovljenjem Presvete Euharistije. Razmatrati zato ova dva otajstva naš je imperativ: osobni i obiteljski. Tu nam valja crpsti snagu za život i apostolat, jer ta nas milost permanentno zove i mi joj se moramo odazvati. Štoviše, bogatstvo duše i darovane ljubavi ne smije uvenuti u našoj neodlučnosti i lijenosti, nego postati zanos i vatra na kojoj će se mnogi ogrijati. Na taj način možemo i moramo mijenjati famozni "svijet". Za početak valja početi od sebe, svoje obitelji i župne zajednice, te nadoknađivati ono za što smatramo da nedostaje. "Danas nisu dovoljni samo dobri muževi i dobre žene. A zatim, nije dovoljno dobar onaj koji se zadovoljava time da bude gotovo... dobar: potrebno je biti "revolucionar". Nasuprot hedonizmu, nasuprot tolikom poganstvu i materijalizmu koje nam nude, Krist želi antikonformiste, buntovnike Ljubavi!", poticao je Sv. Josemaria de Balaguer.
Nadam se da će današnji kršćani, ovdje u Hrvatskoj, razmisliti o ovim poticajima i da neće čekati da Europska unija riješi i ove probleme. Naše vrijeme, vrijeme darovano ovoj generaciji ističe, i moramo ga pametno iskoristiti. Budimo pošteni i priznajmo: samo osobnim zalaganjem možemo promijeniti svoju duhovnu, kulturnu, pa i političku stvarnost. Nije časno prebacivati svoje probleme samo na druge i drugačije. Kršćani su u stalnoj borbi za bolji svijet od samih početaka. Što bi od Radosne vijesti do nas došlo da je Pavao ostao ljenčariti u Korintu, ili Petar u Antiohiji? Ako dobro milošću baštinimo, onda ga moramo umnažati i dijeliti. Hrvatski katolici, naša časna povijest to potvrđuje, su to uvijek znali i činili. Takvu praksu valja nastaviti i iste imperative svojoj djeci ostaviti. To smo dužni našem Razapetom Gospodinu i njegovoj Svetoj Majci! Neka naša volja proključa, neka od nas samih poteče izvor vjere. I pustimo apstrakciju: uhvatimo se vlastitog obiteljskog stola i za početak tamo budimo apostoli. Za svakog normalnog to mora biti pitanje časti! Ovdje se, naime, ne radi o dnevnim dodvoravanjem različitim moćnicima i njihovim idejama, nego o temelju i bitî, o odgovoru ljubavi na Ljubav, o odgovoru zahvalnosti na darovanu Milost. Radi se o pitanju života ili smrti. Znam, odabrat ćemo Život: s Kristom, u Kristu i po Kristu!